« Zabrljala sam | Main | DOBROSUSJEDSKI ODNOSI »
Danas sam sasvim slučajno naišla na jednu pjesmu, koja me baš dotakla. Sjetila sam se kako smo kao mladi imali razne simpatije. Neke od njih su prerasle u ljubavi. Iz mojeg razreda, jedne gimnazije, čak su tri takve ljubavi završile brakom. I danas, nakon toliko godina, ti ljudi su još u braku. Da li su ikad požalili što nisu imali i neke druge ljubavi, da li su sretni i danas? Ne znam, ali znam da ima onih koji su bili ludo zaljubljeni, ali osjećaji im nisu bili uzvraćeni. Da li oni to ikad zaborave, te školske patnje, ili se povremeno sjete, pa ih mašta ponese – kako bi bilo da je bilo drukčije?
Za sve kojima je ostala samo želja za nekim ili nekom, evo ove divne pjesme:
Želja
Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.
(1964)
Nikola Miličević
(
1922 - 1999 )
Komentari
| « | Jul 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
- Avgust 2011 [4]
- Jul 2011 [9]
