« Teško je imati djecu | Main | Život je lijep »
Najviše me, nekako, smeta kad ljudi kažu kako
sve dolazi od kuće, da je za sve kriv tzv.
''kućni odgoj'', roditelji su to nešto loše usadili u dijete… Ja se,
vidite, sa tim ne slažem, barem ne u potpunosti. Zar niste nebrojeno puta
vidjeli dvoje djece istih roditelja od kojih je jedno super pristojno, odličan
učenik, sve 5, a drugo sušta suprotnost? Kako je to moguće kad su ih na isti
način odgajali isti roditelji? Moguće je, itekako. Mislim da nismo ni svjesni
koje gene djeca povuku i od koga iz
familije, nekog daljnjeg rođaka. Svojoj djeci sam nastojala usaditi iste
vrline, ponašanje i odnos prema drugima. Ali, nisam uspjela jednako.
Banalan primjer: jako mi je ružno vidjeti nekoga kako pljuje, naročito mlade ljude. No, to je nekako bilo moderno u doba kad su moji sinovi bili srednjoškolci. Kad je jedan od njih pljunuo doma u dvorištu, skoro sam šiznula. Rekla sam da je to jako ružno, nepristojno i prostački, pa da to nikad ne rade. I zaista, činilo se da su me poslušali. Onda, jednog dana, iz autobusa na povratku kući, vidjela sam mojeg sina kako hoda nogostupom i uredno svaka tri do četiri koraka pljuje. Isto tako i njegov prijatelj s kojim je išao. Šokirala sam se, a znala sam točno što su si mislile moje drage susjede. I komentar jedne žene koja ne poznaje ni mene ni sina: ''Vidi ovog balavca kako pljuje po cesti! Lijepo ga je majka odgojila, baš me zanima da li i doma tako pljuje''. Već sam zaustila da joj kažem ''Ne, ne pljuje! I da, odgajam ga da to ne radi nigdje i nikad''.
Jasno vam je da sam zašutjela i jedva čekala
da dođem doma. Znate što mi je sin rekao:''…pa kaj šiziš, svi pljuju...''
Ovo je samo sitnica, ima mnogo važnijih stvari
u životu, na primjer kako se odnositi prema ženama. Uvijek sam im govorila da
se ne ponašaju prema djevojkama na način kako ne bi voljeli da se netko ponaša
prema meni. Mislim da nisam uspjela u potpunosti kod sve trojice. Na moju
veliku žalost.
Toliko toga nastojimo naučiti djecu, odgojiti dobre ljude, a onda vidimo da baš i nismo uspjeli.
Zato je teško imati djecu, teško je biti dobar
roditelj.
Nije tesko imati decu samo treba dosta snage i strpljenja da se deca nauce da postanu dobri ljudi. Danas roditelji nemaju dovoljno vremena za sve decije probleme pa im se cini da nisu uspeli. Ne kazem da su vasa deca nevaspitana ako pljuju na ulici (mada je to jako ruzno, ali deca brze shvataju ulicne zargone i ponasanje nego roditelja ) zato treba biti istrajan. Ako je vama problem, samo to sto dete pljune na ulicu to ne znaci da je ne vaspitan vec zanesen u prici sa drugom a i povucen ugledom na druga da ne zaostaje. Pozdrav
| « | Jul 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |